Gazel O Smrti

Kad preselim kad moj tabut Svakom da sam mrtav zbori Ne mislite da me tuga Za svijetom ovim mori **** Nek ne cvili za mnom niko Nek ne kaze šteta! šteta! Jer je šteta bit’ šejtanov Pa ići tamo gdje se gori **** Na dženazi mojoj nek se Ne tuguje zbog rastanka Jer baš tada dušom mojom Sreća sastanka žubori **** Kad me spuste u grob niko! Nek ne kaže sasvim nesta! Jer društvima Džennetlija Grob samo paravan tvori! **** Kada vidiš da me spuste, Smatraj da me tada dižu Zar na nebu sunce,mjesec Kada zađe manje gori?! **** Ti sve misliš to je suton Ne! Svitanje to je pravo Jer, spuštanjem tijela u grob Radi se o duše zori **** Koje sjeme ne proklija Kad’ ga zemlja u se primi Pa kako u proživljenje Da mi dušu sumnja mori?! **** Iz bunara izvadi se Potopljena kofa puna Stog ne plače duh jusufov Dok se tijelo s jamom bori **** Kad zatvoriš jedan otvor Tad se drugi sam otvara Pa nek se zbog moje smrti Ni riječ tuge ne prozbori!